nedjelja, 22. srpnja 2007.

Clothing Company - modna kuća


Da li ste ikad kao mali (ili možda nešto veći) htjeli biti modni dizajner(poznati u cijelom svijetu- dobro možda ne u cijelom...) i imati svoju modnu kuću. Normalno ja jesam i normalno ništa od toga (kako se ono kaže -nikad nije kasno-recimo). No da ne duljim , kopajući po ovoj čarobnoj kutiji naišla sam na članak koji će vas možda zanimati. Prenosim ga u originalu .



Jour New Clothing Company-Apparel Sourcing

by Bradley Johnson


Do you have an idea for a private clothing label that will make millions? Does the idea involve a need for trendy fashionable tees and tanks that you will then alter and style into sellable product? You know what you want to do with the blank shirts, but the challenge lies in finding…or making…blank apparel that is “cool” enough to meet your standards. There are two solutions.

Solution 1: Lease an empty warehouse. Import fabrics. Purchase cutting machines and sewing machines. Hire staff to design the blanks, cut the fabric, and sew the garments. Hire staff to manage your other staff. Waa-la…blank garments.

Solution 2: Do a little research on the internet, possibly talk to a few people who have faced your challenge with their own business, and then purchase your ready-to-alter trendy blank apparel from a company who has done all the work of ‘Solution 1’ for you.

There are a number of companies that exist solely for the purpose of providing blanks to those ‘in need’. Depending upon what your line looks like there are blank suppliers that supply simple economically priced to highly fashionable slightly more expensive garments. You can even find companies that provide the garment and the private label services (i.e. screen printing, relabeling, embroidery, etc.) as needed.

The simple solution is this: Minimize your overhead expenses by outsourcing, spend your time doing what you are good at, and turn heads with your fresh new designs!

petak, 20. srpnja 2007.

Optimist







Bila je jedna grupa žabica

... koje su željele da se natječu.

Željele su se popeti na vrlo visoku kulu.


Došlo je mnogo gledalaca

da gledaju utrku i daju podršku žabicama.

Utrka je počela...

mirenlo que esta muy bueno4

....

Niko od prisutnih gledalaca nije vjerovao da će neka

žabica uspjeti doći do vrha kule.

Klimali su glavama i govorili:

Joj, to je vrlo naporno!!!

Nikad neće uspjeti!“

Ili:

U tome neće uspeti, jer je kula veoma visoka!

Žabice su počele zao

stajati...

...osim jedne, koja je brzo puzila sve više i više...




Gledaoci su vikali:

„To je vrlo naporno! Niko neće tako visoko dospjeti!“

Jedna po jedna su žabice odustajale i okretale se natrag...

Osim ove jedne koja je ustrajno išla naprijed...

Nije se htjela predati!

Na kraju je svaka odustala, osim ove jedne žabice, koja se sama i s velikim ambicijama popela na vrh kule!

Ostale žabice, kao i gledaoci, su željeli saznati kako je uspjela baš ona napraviti ono što su ostali smatrali nemogućim.

Jedan gledatelj je pristupio žabici i zapitao je gdje je uzela toliko snage da izdrži do samog vrha .

Tada se pokazalo, da ...

Pobjednička žabica je GLUHA!!!


Pouka?


Nikad nemoj slušati one ljude koji su negativni i pesimistični...

…pošto Ti uzimaju najbolje čežnje i snove koje imaš u svojoj duši!

Uvijek misli na snagu riječi jer sve što čuješ ili čitaš utjecat će na tvoja djela!

Dakle:

Budi UVIJEK …





OPTIMIST!



I što više

Jednostavno budi GLUH kad Ti neko kaže da ne znaš ostvariti svoje snove!

Pomisli:

U svemu možeš uspjeti kad stvarno želiš!







Tko ne bi ovako kampirao?






Gdje je tu draž kamenja,komaraca, trčanja u pola noći 150 m udaljen "sanitarac" , a da o onom simpatičnom ljuljuškanju pri svakom koraku (ili nećem drugom) u kampici i ne govorim.
Ovi nemaju pojma što je to kampiranje(he,he)

ponedjeljak, 16. srpnja 2007.

LJETO NAŠE SVAGDAŠNJE

16.srpanj
Što mi je ovo trebalo?!- blogg, Web, Internet i dr.
OK! Sad sam tu ! Krećem sa umovanjem!
Obećali su nam abnormalne temperature u sljedeća dva tjedna - baš super,a ja idem na godišnji nakon ta dva tjedna.
Da li smo zaista svi mi u domaji nemogući - jučer gledam u dnevniku tip objašnjava da nam nitko ne bi ugodio - po zimi kukamo da nam je hladno , po ljeti da nam je vruće, kad kiša pada zašto pada i tako u nedogled. Kad bolje razmislim nisam ni ja ništa bolja.
Umjesto da razmišljam- super napokon ljeto kao pravo ljeto - bez oblačka na nebu, djeca su doma - ne moram pisati domaću zadaću niti juriti u vrtić i iz vrtića, klinci guštaju praznike - igraju se do mile volje - gledaju crtiće i nitko ih ne gnjavi zbog toga, godišnji tj.more se bliži( ima nesretnika koji ne idu nikud), posao ionako ide ležero ( postaje mi sve više jasna riječ fjaka i siesta), dakle umjesto da tako razmišljam ja se utapam u masu i gunđam zajedno sa većinom ostatka naroda protiv svega i svačega, a normalno sad najviše protiv "nesnosne" vrućine.
A sad upravo dolazim do onog s početka teksta - što mi je ovo trebalo? E trebalo mi je zato da sama sebi dokažem da mogu i nešto drugo raditi, a ne samo kukati, cvrčati, gunđati i razmišljati o svojoj sudbini u masi. Dakle tu sam i mislim malo širiti svoje vidike( a možda i vaše).
Naišla sam na tekst u kojem se objašnjava da puno madeža (opasnost od raka kože je veća), izravno utječe na biološku starost osobe. Znanstvenici sa King's Collegea u Londonu u istraživali su biološku starost 900 parova blizanki te utvrdili kako su one s više madeža biološki mlađe. Samim tim kod njih je opasnost od bolesti uzrokovanih starenjem, poput bolesti krvožilnog sustava ili osteoporoze, znatno manja. Ljudi koji imaju 100 madeža u odnosu na one koji ih imaju 25, su šest do sedam godina biološki mlađi. ("Telegraph")- e sad tko je tu lud? Ispada stvarno da je sve na ovom svijetu isprepleteno između dobrog i lošeg.



subota, 14. srpnja 2007.

Use It Or Lose It




Do you still have that great sweater wrapped up in the tissue paper, still in the box, that your significant other gave you? You know the one - you had stared at it each and every time you went by that store and you could give the details of every stitch, button, and the color - well, it was you. You know you told everyone that if there ever was a color that was made just for a certain person - this was your color.

Now, why is that sweater on that shelf? Because you are "saving" it, right? The worse thing you could do is wear that ratty bathrobe when you have that great one in your closet. You have family over and your dishes are chipped and the rose pattern is so faded that it looks like a muted design of different colors. There is that gold-rimmed china decorating the shelves of your buffet - but you won't use it. Once again, you are :"saving" them for that special moment in time. That moment that you are waiting for is now. It is not tomorrow, or the next holiday. It is right now - today - and there are no ands, ifs, or buts about it.

A while back a friend of mine had a devastating fire in her home. Her family had given her Lenox China with the pattern she had dreamt about as a young girl. There it was, on the shelf, in the buffet, nice to look at but now all gone. It was never used. It was waiting for that special moment that never came and will never come. The next set might be just as nice but it is not "the" set that meant so very much. Use the one that means love, appreciation, and good feelings to you, whatever the item may be. That is the one that you will treasure when you remember using it, enjoying it, and marveling at how great you or your home may look, depending on the item we are talking about. If you never take it out of the box or off the shelf, you will have a memory.